Šta će žena sama u kafani

Objavljeno 03.04.2021. 07:18, Kategorija Novosti

Pitaju se svi. I to onoj balkanskoj, preciznije bosanskohercegovačkoj, po kojoj se svaki račun lomi. Što bi Krleža rekao: "Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi." Ali, nekako Bosna i Hercegovina uvijek dodaje piće i meze. Nama ruke krvave i kad drugi lome čaše.

Dobro zapijeno društvo, koje se između sebe i voli i mrzi. Kelneri vječno na oprezu da neko ne zbriše, a ne plati. Pevaljke na stolu, harmonikaš preznojen, a raspojasano društvo zna da ne postoji sutra. Samo ovo sad i ovo danas. Pjevač za ozbiljan repertoar (a ozbiljnija kafana redovno ima i takvog) pjeva one melankolične, kad smo svi bili braća, a kafana nam nije bila jeftin nacionalistički kupleraj. Ja drugu riječ za sve ovo nemam. Svako bi sa svakim, ali da se ili ne vidi ili da mu se da netko otmjeno ime. Nažalost, sav svijet vidi drpanje ispod stola, namigivanje preko stola i sveopću prevaru.

Vučić pokušava da bude drugi Milošević, misleći da će on znati da izbjegne i njegov neuspjeh i pad. Srbija nijemo gleda sve njegove kulinarske ideje znajući da su neke i po recepturi zapadnih konzultanata ne bi li od njega napravili vodećeg šefa balkanske krčme.

U hrvatskom separeu ne zna se da li se pije lijevom ili desnom rukom, samo je potpuno jasno da to ništa ne mijenja u sveopćem mamurluku jednog dana. U crnogorskom odjeljenju balkanske krčme ne mogu da sastave ni proračun da pokriju taj ceh, a do izražaja sve više dolazi sva ona nacionalistička zatomljena neiživljenost. Što im neće riješiti pitanje budžeta, ma kako vlada bila apostolska. Tko je koga tu, tek će se otkriti u drugom krugu. Makedonija, baš kao svako društvo u ćošku, prihvata sve inicijative, uspeli su ime da promjene zarad Europske unije, a onda dođe brat Bugarin da gura prst u oko, iako su i njih na vezu primili među europske kuhare. Oni nešto o makedonskom identitetu i jeziku, možeš misliti! A ni Makedoncima nije đavo kriv što su zarad putovnice EU listom otkrili bugarske korijene.

Za bosanskohercegovačkim stolovima se jedino i uvijek znalo da piju svi, a plaćaju neki i da ne treba vjerovati ni europejstvu jednih, ni državotvornosti drugih, ni odcjepljenju trećih. Jer, samo u takvom kupleraju plaćat će uvijek jedni te isti. Blamaža kao konstanta. Recimo, kod ikone poklonjene ministru vanjskih poslova Ruske Federacije. Hajde što nije primjereno poklanjati mimo protokola, hajde što je skandalozno poklanjati tuđe, ali i onda kad se ta ikona vratila darovatelju, došla je nelegalno u torbi bh. veleposlanika, nije prijavljena ni na carini, nije išla diplomatskom poštom, a još veleposlanik izađe na kraju da kaže da je sam donio. Kud ćeš većeg priznanja svih nelegalnih i radnji i poklona! U iole ozbiljnoj kafani, i šef sale bi već poduzeo sve mjere da se društvo ponaša pristojnije. No samo kod nas svaka partija, odnosno partijski šef ima svog veleposlanika. Nema ga država, kao što uostalom ni nje nema, nego svaki partijski šef pojedinačno, pa zamisli tih međunarodnih odnosa! Doduše, ni za darovatelja ne znamo je li predstavljao državu, koju ne priznaje, ili je bio u svojstvu vlasnika Republike Srpske, što još nije zvanično uknjižio, ali svi znamo. De iure nije, de facto jeste.

Dakle, tu su se već pevaljke poskidale gole, pjevač za ozbiljan repertoar sjedi i tupo gleda u čašu, a harmonikaš u deliriumu svira kolo do padanja u nesvijest. Vašarska šatra poslije koride je kulturno-umjetnička institucija što je ova i ovakva nazovidržava. Što je, onda, čudno da se iz hrvatskih i srpskih separea tuče nemilice?! Može im se. Imaju svoje među pijanima, najglasnijima i najkorumpiranijima. Dovoljno za rusvaj u bilo kojoj kafani, pa i onoj europskoj kako vidimo, a kamoli ovoj balkanskoj krčmi.
Gdje ti blamaža ne gine kad ustaneš ujutro. Crveniš za sve ono što u tvoje ime rade bahate i nekulturne šićardžije i trgovci ljudima. Nema veće trgovine ljudima nego između i unutar političkih partija! Bilo da se radi o preletačima, pozicijama ili podobnima. A sve to dolazi u svetom konstitutivnom nacionalnom trojstvu. Recimo, nije bitan Osmica kao Osmica i njegov fakultet na čelu Obavještajno-sigurnosne agencije navodne države, već činjenica da, dok se ne izabere drugi, dužnost će obavljati Hrvat. Koji je Draganov, za razliku od Osmice, koji je Bakirov. Što određuje i kako će se dalje čerečiti ovo jada od preostale države. I što nas vraća na ono da ne predstavljaš državu, već političku partiju, odnosno vođu osobno i njegove interese.
I kažu korona smanjila rad kafana. Ovoj balkanskoj ni ona ne smanjuje političko šenlučenje, dernečenje i bakanalije.
Ma, pusti što će žena sama u kafani! Što će itko u ovoj kafani?! Osim da plaća ceh stalnog ponižavanja ili da je konačno resetira na tvorničke postavke kad nije bila kupleraj.
Ostajte kući, čuvajte se virusa i ne puštajte da ova kupleraj-kafana uđe u vaše domove i uništi slavlje što živi ulazimo u narednu godinu..

Izvor: Svetlana Cenić, Oslobođenje.ba